Hrvatsko-ugarska velikaška obitelj Erdödy stoljećima je značajno utjecala na društveno-politička zbivanja u  Hrvatskoj, osobito u njenom sjeverozapadnom dijelu.  Obitelj je dala pet hrvatskih banova, istakla se u borbama protiv Turaka i imala mnoge posjede u Hrvatskoj, Ugarskoj i Austriji. Jedno od njih bili  su i Cesargrad i grad Klanjec uz hrvatsko-slovensku granicu.

Slikovitim gradom Klanjcem dominira Franjevački samostan s crkvom Navještenja Blažene Djevice Marije koju su godine 1630. podigli Sigismund i Nikola Erdödy. Taj ranobarokni sakralni spomenik iznimne povijesne  i umjetničke vrijednosti je i mauzolej obitelji Erdödy.

Tu su i dva sarkofaga o kojima se ispreda zanimljiva povijesna priča koju nam pripovijeda ravnateljica Kulturnog centra Klanjec SNJEŽANA RICIJAŠ:

˝U prostoru smo Franjevačkog samostana u Klanjcu  i to pokraj sarkofaga  Sigismunda Erdödy-a, hrvatskog bana, koji je u ovom reprezentativnom sarkofagu  bio pokopan 1639 godine. Veza između ovog prostora i obitelji Erdody  duga je stoljećima. Započelo je 1630. godine kad su Sigismund i njegov bratić Nikola potpisali darovnicu bosanskim Franjevcima  kojom se obvezuju izgraditi samostan i crkvu koja će 1655. godine biti dovršena i posvećena Navještenju Blažene Djevice Marije. U isto to vrijeme obitelj Erdödy odlučuje da će crkva biti njihov mauzolej.

Osim Sigismundovog sarkofaga vrlo je interesantan sarkofag Emerika Erdody-a, varaždinskog župana  koji je u ovom sarkofagu pokopan 1690. godine. Emerik Erdödy bio je poznat kao veliki mecena u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.  Bio je Sigismundov nećak, umro je 50 godina kasnije, a mogu se vidjeti velike stilske razlike između ova dva sarkofaga. Tipični su ovi nosači s rogovima jelena na koje se ovaj  vrlo teški sarkofag od kositra spušta. Ovo je dio obiteljskog grba obitelji Erdödy  koja u svom grbu ima polu-kotač u kojem su rogovi propetog jelena.˝

Ovo je svojevrsna klanječka atrakcija i atrakcija Hrvatskog Zagorja kad je riječ o spomeničkoj baštini i o predmetima izuzetne umjetničke vrijednosti restauriranima uz pomoć Franjevačke provincije i Ministarstva kulture. I danas ga posjećuju brojni posjetitelji, a osobito su oduševljeni posjetitelji iz novog svijeta – Japana, Kanade, Australije, Amerike. Međutim, najčešći su posjetitelji su, naravno, najbliži susjedi – Austrijanci, Slovenci – s kojima nas  vežu i zajedničke legende kad je riječ o ovim umjetničkim predmetima.